utorak, 2. listopada 2018.

Stigao je glas!
















Prvo je došao glas

Kod stanovnika u bivšoj Jugoslaviji, pogotovo mladih, kada je u pitanju zabava, moda, muzika,... bila je izrazito specifična situacija, oči su im bile uvek uprte „na Zapad“ (hvali se glasno istok, a čezne se za zapadom). Tako je šezdesetih godina počeo sve više i više da se širi glas o jednoj biljci čije pušenje pojačava osećaje zadovoljstva. I ma koliko su mediji bili kritički nastrojeni prema toj „zapadnoj modi“ (u početku ništa više prema canabisu, nego prema dužini suknje i muške kose) desilo se isto ono što i uvek u sličnim situacijama. Sve što se napada i brani pojačava kod čoveka osećaj zainteresovanosti. Već sedamdesetih godina, kada se do pasoša moglo laše doći i kada su putovanja preko granice učestalija, u kulturne i ekonomske centre: Beograd, Zagreb, Ljubljana,  počele su  da pristižu količine canabisa do kojih je mogao doći svako ko je poželeo da proba.
Smatra se kako u svetu postoji oko 200 naziva za tu biljku i isto toliko varieteta, nastalih odabiranjem od strane onih koji su hteli da povećaju procenat THCa, kao i zbog prilagođavanja biljke različitim klimatskim uslovima. Najčešće su u upotrebi nazivi: draw, blow, grass, dope, weed, bush, puff,…, a kod nas su se odomaćila sledeći: trava, vutra, vu, džeja, džidža, šit (hašiš), gandža, mara, džokavac, buksna, zeleno, domaćica, duvka, granje, livada,... Suva biljka, prvenstveno list i cvet se rvenstveno se konzumira umotana u cigaretu, što se naziva džoint (joint), ili puši u luli, najčešće od keramike (pajp, ćilam, nargila). Kada je o nargili reč, treba razlikovati turski (arapski) način pušenja mirišljavog duvana preko nargile i ovog gde se koriste sasušeni zamotuljci konoplje, ili hašiša, pomešanog sa duvanom.
Dim canabisa ima jači miris od duvana iz cigarete, kao I od onog koji se puši preko lule i najsličniji je mirisu zapaljene suve trave. Zbog toga se kod nas i odomaćio taj izraz. Poslednjih godina se često meša sa drugim supstancama, kao na primer sa lekovima u ampulama, ili isitnjenim tabletama (bensedin, artan, trodon), pri čemu se prah leka posipa po kanabisu pre pušenja, što se u žargonu naziva „hemija“.
Ne treba naglašavati posebno opasnost koji krije taj manir, posebno izražen kod preprodavaca trave, jer time njihova “roba” dobija na “jačini,” a đto istovremeno znači veću zaradu. Marihuanu, pojedini korisnici uzimaju pripremljenu u obliku čaja, ili se čak prave kolači, a dodaje se i slanim jelima . (o tome će biti reči kasnije u ovoj knjizi).
Canabis se u još jednom obliku sreće u svetu, ali kod nas mnogo ređe.  To je hašiš, a u žargonu poznat i kao: Haš i Šit. Mehaničkim putem se  izdvaja smola iz kanabisa i tako dobijena supstanca, ima nekoliko puta jače delovanje od izvornog oblika. Boja mu varira od zelene, preko smeđe, sve do crne i po strukturi i obliku je najviše sličan čokoladnim tablama sa obeleženim „kockicama“, a često, radi lakše prodaje,i u obliku tablet.  
U svetu se koristi i hašišovo ulje (bhanga*), što je dokazano najjači proizvod od canabisa. Smatra se kako mu je delovanje do četiri puta veće od hašiša.

Do njega se, oduvek,  veoma teško dolazilo na balkanskom ilegalnom tržištu narkoticima, jer je vrlo skupo. Počela je da ga  prozvodi američka verska sekta „Bratstvo večne ljubavi“  oko 1970. godine. Dobija se toplim izdvajanjem i filtriranjem smolaste materije iz kanabisa uz dodatnu hemijsku obradu acetonom i eterom. Na taj način se dolazi do gustog  i  tamnog ulja, koje  se  čuva
u staklenim bočicama. Par kapi tog ulja se stavi na duvansku cigaretu ili se razmaže po cigaret papiru. Izaziva jako ekstatično stanje kod onih koji ga konzumiraju, sa doživljajima prepunih vizija. Osim ovog, postoji i  potpuno prozirno hašišovo ulje, koje se dobija postupkom ceđenja i filtriranja, mnogo jačeg delovanja od predhodnog.




*O ulju koje se koristi u medicinke svrhe biće pisano u posebnom odeljku ove knjige, ovde je reč o suptanci koja se dobija na specifičan dačin i efekat se razlikuje od onog koje proizvodi ulje od Canabisa