Prvo
je došao glas
Kod stanovnika u bivšoj
Jugoslaviji, pogotovo mladih, kada je u pitanju zabava, moda, muzika,... bila
je izrazito specifična situacija, oči su im bile uvek uprte „na Zapad“ (hvali
se glasno istok, a čezne se za zapadom). Tako je šezdesetih godina počeo sve
više i više da se širi glas o jednoj biljci čije pušenje pojačava osećaje
zadovoljstva. I ma koliko su mediji bili kritički nastrojeni prema toj
„zapadnoj modi“ (u početku ništa više prema canabisu, nego prema dužini suknje
i muške kose) desilo se isto ono što i uvek u sličnim situacijama. Sve što se
napada i brani pojačava kod čoveka osećaj zainteresovanosti. Već sedamdesetih
godina, kada se do pasoša moglo laše doći i kada su putovanja preko granice učestalija,
u kulturne i ekonomske centre: Beograd, Zagreb, Ljubljana, počele su da pristižu količine canabisa do kojih je
mogao doći svako ko je poželeo da proba.
Smatra se kako u svetu
postoji oko 200 naziva za tu biljku i isto toliko varieteta, nastalih
odabiranjem od strane onih koji su hteli da povećaju procenat THCa, kao i zbog
prilagođavanja biljke različitim klimatskim uslovima. Najčešće su u upotrebi
nazivi: draw, blow, grass, dope, weed, bush, puff,…, a kod nas su se odomaćila
sledeći: trava, vutra, vu, džeja, džidža, šit (hašiš), gandža, mara, džokavac,
buksna, zeleno, domaćica, duvka, granje, livada,... Suva biljka, prvenstveno
list i cvet se rvenstveno se konzumira umotana u cigaretu, što se naziva džoint
(joint), ili puši u luli, najčešće od keramike (pajp, ćilam, nargila). Kada je
o nargili reč, treba razlikovati turski (arapski) način pušenja mirišljavog
duvana preko nargile i ovog gde se koriste sasušeni zamotuljci konoplje, ili
hašiša, pomešanog sa duvanom.
Dim canabisa ima jači
miris od duvana iz cigarete, kao I od onog koji se puši preko lule i
najsličniji je mirisu zapaljene suve trave. Zbog toga se kod nas i odomaćio taj
izraz. Poslednjih godina se često meša sa drugim supstancama, kao na primer sa
lekovima u ampulama, ili isitnjenim tabletama (bensedin, artan, trodon), pri
čemu se prah leka posipa po kanabisu pre pušenja, što se u žargonu naziva
„hemija“.
Ne treba naglašavati
posebno opasnost koji krije taj manir, posebno izražen kod preprodavaca trave,
jer time njihova “roba” dobija na “jačini,” a đto istovremeno znači veću
zaradu. Marihuanu, pojedini korisnici uzimaju pripremljenu u obliku čaja, ili
se čak prave kolači, a dodaje se i slanim jelima . (o tome će biti reči kasnije
u ovoj knjizi).
Canabis se u još jednom
obliku sreće u svetu, ali kod nas mnogo ređe.
To je hašiš, a u žargonu poznat i kao: Haš i Šit. Mehaničkim putem se izdvaja smola iz kanabisa i tako dobijena supstanca,
ima nekoliko puta jače delovanje od izvornog oblika. Boja mu varira od zelene,
preko smeđe, sve do crne i po strukturi i obliku je najviše sličan čokoladnim
tablama sa obeleženim „kockicama“, a često, radi lakše prodaje,i u obliku
tablet.
U svetu se koristi i
hašišovo ulje (bhanga*), što je dokazano najjači proizvod od canabisa. Smatra
se kako mu je delovanje do četiri puta veće od hašiša.
Do njega se, oduvek, veoma teško dolazilo na balkanskom ilegalnom tržištu
narkoticima, jer je vrlo skupo. Počela je da ga
prozvodi američka verska sekta „Bratstvo večne ljubavi“ oko 1970. godine. Dobija se toplim
izdvajanjem i filtriranjem smolaste materije iz kanabisa uz dodatnu hemijsku obradu
acetonom i eterom. Na taj način se dolazi do gustog i
tamnog ulja, koje se čuva
u staklenim bočicama. Par kapi tog ulja
se stavi na duvansku cigaretu ili se razmaže po cigaret papiru. Izaziva jako
ekstatično stanje kod onih koji ga konzumiraju, sa doživljajima prepunih
vizija. Osim ovog, postoji i potpuno
prozirno hašišovo ulje, koje se dobija postupkom ceđenja i filtriranja, mnogo
jačeg delovanja od predhodnog.
*O ulju koje se koristi u medicinke svrhe biće pisano u posebnom odeljku ove knjige, ovde je reč o suptanci koja se dobija na specifičan dačin i efekat se razlikuje od onog koje proizvodi ulje od Canabisa